Kako pripremiti datoteku za CNC glodanje i rezanje

Za ravne dijelove pošaljite .dxf – industrijski standard za 2D rezanje. Za 3D dijelove i spojeve najbolji je .step. Primamo i .dwg, .ai, .f3d, .3mf, .stl – a ako imate samo skicu ili fotografiju, i to je dovoljno: CAD datoteke spremne za proizvodnju pripremamo u sklopu posla.

Tri pravila koja sprječavaju 90 % problema s datotekama:

• Izvezite u milimetrima, u mjerilu 1 : 1.
• Provjerite je li svaki oblik zatvorena kontura – bez prekida i bez dvostrukih linija. Stroj reže po vektorskim putanjama, a od prekinute konture ne može se izraditi putanja alata.
• Pretvorite tekst u krivulje prije izvoza, inače će se kod nas vaš font zamijeniti drugim.

Dijelove pošaljite kao zasebne oblike, a ne već raspoređene na ploči – naš softver za nesting (štedljiv raspored dijelova na ploči) slaže ih gušće od ručnog rasporeda, što izravno smanjuje vaš trošak materijala. Ako je za vidljivi dio važan smjer vlakana, samo ga označite.

Glodalo je okruglo, u pravilu promjera 4–8 mm. To ima jednu važnu posljedicu: unutarnji kut nikad ne može biti savršeno oštar. Glodalo od 6 mm ostavlja polumjer od 3 mm u svakom unutarnjem kutu. Vanjski kutovi ispadaju oštri – tu nema problema.

Kod većine dijelova mali unutarnji polumjer je nevidljiv i nebitan. Problem nastaje u jednom određenom slučaju: kod spojeva. Ako četvrtasti čep mora ući u četvrtasti utor, zaobljeni kutovi utora će ga blokirati – čep će nasjesti na zaobljenja i nikad neće sjesti do kraja.

Rješenje je dogbone: malo kružno proširenje kuta glodanjem u svakom unutarnjem kutu utora. Glodalo zađe malo preko kuta i oslobodi mjesto za oštar kut dijela koji ulazi u utor. Varijanta zvana T-bone postavlja proširenje uz jedan rub – korisno ondje gdje bi vidljivi dogbone izgledao loše.

Dogbone ne morate crtati sami. Samo nam recite koji su utori spojevi i dodat ćemo rasterećenja ondje gdje su potrebna. Ako ih ipak modelirate sami (mnogi dizajneri parametarskog namještaja to rade), neka polumjer proširenja odgovara alatu – većinu spojeva režemo glodalom od 6 mm.

Svježe izglodani rub na šperploči ili MDF-u čist je i pravokutan – doista oštar na dodir. Za nosive i skrivene dijelove to je upravo ono što želite: najveća površina za lijepljenje, precizan dosjed.

Za dijelove koje će ljudi dodirivati – ploče stolova, fronte polica, dječji namještaj, ručkice, pladnjeve – obično ćete htjeti da rub bude oboren. To je dodatna operacija, a profil možete odabrati:

• Malo skošenje brida (npr. 1–2 mm pod 45°) – diskretno, moderno, samo uklanja oštrinu.
• Zaobljenje R3 – najčešći izbor: mekan polumjer ugodan za ruku, koji rub čini i znatno otpornijim na okrhnuća u upotrebi.
• Veći polumjeri (R6 i više) ili profili po mjeri – za mekši dojam, bliži namještaju.

Navedite koje rubove treba oboriti (često samo gornji brid vanjske konture) – obaranje svih bridova, uključujući utore spojeva, uništilo bi dosjede. Ako niste sigurni, opišite kako se dio koristi i predložit ćemo profil.

Šperploča je slojevit materijal a gornji se furnir uz rez može malo čupati – sitni komadići dubine djelića milimetra. Koliko je toga prihvatljivo, ovisi isključivo o namjeni dijela, pa nudimo tri razine:

Pravi izbor razine važan je za vaš budžet: plaćati brušene rubove na dijelovima koji završe unutar korpusa ormarića bačen je novac, a standardni rez na rubu ploče stola s bezbojnim lakom razočarat će. Recite nam koji su dijelovi vidljivi i kombinirat ćemo razine unutar jednog projekta.

Brezova šperploča „18 mm“ zapravo ima oko 17,5–18,2 mm, ovisno o proizvođaču i seriji. Kod većine dijelova to je nebitno. Kod spojeva s čvrstim dosjedom i sklopova na utor to je presudno – utor nacrtan na točno 18 mm može ispasti labav ili toliko tijesan da dio ne ulazi.

Jednostavno rješenje: označite koji utori moraju odgovarati materijalu, a mi ćemo ih prije rezanja prilagoditi izmjerenoj debljini stvarne ploče. Okvirno pravilo: utor jednak stvarnoj debljini daje tijesni dosjed (na kucanje); za klizni dosjed dodajte 0,1–0,3 mm (i imajte na umu da i lak, pokrivni ili bezbojni, povećava debljinu).

Materijal je često najveći trošak CNC posla, a kupuje se po pločama. Poznavanje standardnih formata pomaže vam konstruirati dijelove koji se štedljivo raspoređuju na ploču:

1250 × 2500 mm (najčešće), 1525 × 3050 mm, 1525 × 1525 mm

2800 × 2070 mm, također 2440 × 1220 mm i 1220 × 3050 mm

2800 × 2070 mm

2500 × 1250 mm

4200 × 1300 mm

Tri praktična zaključka:

Deset jednakih dijelova raspoređuje se na ploču mnogo bolje od jednog, pa ako izrađujete prototip nečega što ćete kasnije proizvoditi u seriji, zatražite obje cijene odjednom.